Jovanović (Đorđe) Zoran (Skoplje 06. April 1936. – Beograd 29. Oktobar 2004.), pedagog, pijanista,
kompozitor.
Biografija
Studije klavira završio je na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu u
klasi profesorke Jelice Popović, 1961. godine. Na istom fakultetu magistrira
1963. godine. Svoju umetničku karijeru započeo je kao pijanista, brojnim
nastupima u zemlji, kao solista ali i kao kamerni muzičar i klavirski pratilac
(korepetitor) vokalnih i instrumentalnih solista. U periodu od 1967. do 1969.
godine usavršavao se na „Juilliard
School of Music“ u klasi profesorke Rosine Lhevinne. U SAD nastavlja sa
koncertiranjem, takođe kao solista i kao pratilac vokalnih solista u okviru
nekoliko turneja po američkim državama. Kao izvođač osvojio je prvu nagradu za
interpretaciju Šopena na međunarodnom Šopenovom takmičenju održanom u Beogradu.
Od 1961. godine radi kao muzički saradnik na Fakultetu muzičke umetnosti u
Beogradu, a od 1969-1978. i kao predavač gde stiče i zvanje docenta. 1978.
godine prelazi na Akademiju umetnosti Novi Sad, gde na predmetu kamerna muzika
stiče i zvanje redovnog profesora akademije i funkciju šefa kamernog odseka,
koju je i obavljao do završetka karijere. U kraćem periodu predaje na Muzičkoj
akademiji u Prištini. Osnivač je Festivala kamerne muzike u Beogradu, osnovanom
u saradnji sa Beogradskim kulturnim centrom. Komponovao je nekoliko stotina
instrumentalnih, vokalnih i muzičko-scenskih dela među kojima su preko 200
koncertnih solo pesama, 8 končertina, koncert za klavir, solistička i kamerna
dela za gudačke instrumente, 8 dečjih opera, 2 jednočine komične opere i preko
500 pesama za decu. Za solo pesme dobija nagrade na konkursu “Racinovi
susreti“ 1973. godine u Skoplju za
ciklus “Bela svitanja“, Prvu nagradu u konkursu
za (solo pesmu), song Radio Beograda, nagradu “Karađorđe“ za solo pesmu
“Djordjije“, nagradu grada Beograda za solo pesmu “Djevo vladičice“, kao i više
nagrada širom Srbije za dečje stvaralaštvo.
Stvaralački opus
Početkom 1970-ih godina prof. Zoran Jovanović karijeru izvođača sve
više zamenjuje pedagoškim i kompozitorskim radom, koji započinje pisanjem solo
pesama za glas i klavir, a uz nastavak rada kao korepetitor. U saradnji sa
tenorom Dušanom Jankovićem snimio je veliki broj solo pesama domaćih autora
(Dušan Janković kasnije postaje i najčešći izvođač pesama Zorana Jovanovića i
saradnik na realizaciji ciklusa “Lisje žuti“, “Šta sanjam i šta mi se događa“,
“Radost stvaranja“, “Bela svitanja“). Konačno, krajem 1970-ih godina, usled
zdravstvenih problema u jednom prstu leve ruke, prestaje sa solističkim
interpretiranjem. U tom periodu nastaje i najveći broj solo pesama ovog autora.
Posebnu inspiraciju nalazio je u stihovima domaćih pesnika, pre svega stvaralaštvu Desanke Maksimović, te
sa entuzijazmom stvara solo pesme na stihove naše najveće pesnikinje ali i
ostalih velikih srpskih i jugoslovenskih pesnika, Vojislava Ilića, Ive Andrića,
Dejana Medakovića, Jovana Jovanovića Zmaja, Miroslava Mike Antića, Ljubivoja
Ršumovića, Kočo Racina.
Poznanstvo sa pesnicima, njihova svesrdna podrška u realiciji muzičkih
aranžmana stihova, kao i stvaralački
naboj koji je u to vreme bio prisutan u stvaralačkim krugovima, dali su
podstrekački polet za nastajanje ovih pesama i njihovo izvođenje u okviru niza
večeri, svečanosti i jubileja. U okviru antologije “Dela naših muzičkih
stvaralaca komponovana na stihove Desanke Maksimović“, prof. Vladimir Jovanović
navodi : “Zoran Jovanović je napisao najveći broj kompozicija na stihove
Desanke Maksimović — dvadeset jednu pesmu za solo glas bez instrumentalne pratnje,
devetnaest pesama za glas i klavir, trinaest pesama za decu za glas i klavir i
muzičku priču za decu “Medvedova ženidba“ za osam solista i kamerni orkestar
ili klavir“. Desanku Maksimović, posebno je radovalo muzičko stvaralaštvo
inspirsano njenim stihovima. Tako, prof.
Jovanović u stvaralačkom procesu, upravo od nje dobija i prve osvrte na svoje
pesme, prve komentare, preporuke i kritike.
Sa druge strane, dobra organizacija i aktivno učešće državnih
institucija, a pre svega Muzičke omladine, dali su podstreka za stvaranje niza
dečjih pesama na stihove domaćih autora, kao i nekoliko opera za decu pre svega
na stihove Desanke Maksimović, Branka Ćopića i Vanča Nikoleskog. Sa pesnikom
Rankom Simovićem i kolegom Vladimirom Jovanovićem, a uz podršku Muzičke omladine,
u nekoliko navrata obilaze dečje ustanove u Srbiji predstavljajući dečje pesme
i muzičko stvaralaštvo. Zajedno sa brojnim kolegama i prijateljima uspešno
realizuju izvođenja dečjih opera na scenama u Beogradu, dok one svoju
najpotpuniju realizaciju ostvaruju u više navrata na sceni Srpskog narodnog
pozorišta u Novom Sadu, gde su u poslednji put deci predstavljane u periodu od
2000. do 2002. godine.
Solo pesme organizovane su u
nekoliko zbirki - “Spomenik Desanki od tonova satkan“, “Lisje žuti“ , “U
poznu jesen“, “Raspoloženja“, a potom u okviru ciklusa koji su sledili tematiku
zadatu od strane samih pesnika. Dečje pesme organizovane su u okviru zbirki –
“U vrtiću svakog dana“, “Dar uz Bukvar“, “Au što je škola zgodna“, “Ala je lep ovaj svet“ ....
Paralelno sa solo pesmama i
dečjim pesmama, Zoran Jovanović u prvoj deceniji svoga stvaralaštva piše i
nekoliko virtuoznih komada za gudačke instrumente, kao i kraće komade za solo
klavir, od kojih su neki gupisani u okviru zbirki-udžbenika za potrebe pedagoškog
rada u srednjim i nižim muzičkim školama.
U narednom stvaralačkom periodu
od 1990. do 2000. godine posvećuje se instrumentalnim delima. Instumentalna
dela su najvećim delom bila pisana za kamerne sastave. 8 končertina nastala u
tom periodu obuhvataju 3 končertina za klavir, 3 končertina za violinu, jedan
za violončelo i jedan za flautu. Prati ih više dela za gudački orkestar i
kvartet. U okviru ovih dela dominiraju izvorni i narodni motivi, a sam autor je
smatrao da njihova kombinatorika najbolje prikazuje pomešanost osećanja i
raspoloženja radosti, razigranosti, igre, brige, ljubavi, bola, patnje u okviru
umetničkog dela. Konačno krajem 90-ih godina nastaje i veliki klavirski
koncert, posvećen prijateljstvu i kumstvu sa Tanjom i Janezom Merčun prijateljima
sa studija u Beogradu, zaljubljenicima u klasičnu muziku i predanim saradnicima
brojnih izvođača iz Srbije. Nizom koncerata, ova dela predstavila su se
beogradskoj publici, a autor upotpunjuje svaralački period čestim osvrtima na
pesme aktuelnih pesnika i komponovanjem solo pesama i dela za decu (zbirke
“Telefon“, “Azbuka“, muzičke priče “Nesrećna kafina“, “Baš čelik“, “Deda i
repa“ ..)
Krajem života Zoran Jovanović se
posvetio katalogizaciji i prikupljanju muzičkih priča i opera za decu pisanih
od strane srpskih kompozitora, kao i organizaciji Dečje muzičke olimpijade u
saradnji sa pesnikinjom Dušankom Bojičić, no ovi projekti nisu dovršeni. 2002.
godine u izdanju zadužbine Desanke Maksimović u Beogradu izlazi knjiga
“Spomenik Desanki od tonova satkan“ sa notnim zapisima i audio sadržajem solo
pesama koje je autor pisao na stihove poznate pesnikinje. Na ovom izdanju našli
su se snimci ostvareni sa solistima sa kojima je saradnja bila u periodu
nastanka kompozicija (Dragica Nikolić Tanasković, Mirjana Vlaović...), ali i
snimci sa pevačima koji su se u tim trenucima afirmisali (Verica Pejić tada Zubović,
Marija Debić, Dijana Martinović tada Lončarević, Izabela Gužvanj, Katarina Bradić, Ana Bojić i drugi).
ENG Biography
ENG Biography
Jovanović (Djordje) Zoran (Skopje 1936 - Belgrade
2004), educator, pianist, composer.

Creative periods and Opus
At the beginning of the 1970s prof. Zoran Jovanović
career of artis is increasingly replaced by educational and composing
work. Composing began with writings
of songs for solo voice and piano,
but was also followed by continued work as
an accompanist. In collaboration with
tenor Dušan Janković he made a number of solo songs
on the verses of local academic authors (Dušan
Janković later became
a common contractor for songs of Zoran Jovanović and contributor to the realization
of the series “Lisje žuti” (eng."Yellow
Leaves"),”Šta sanjam i šta mi se događa” (eng. "What
I dream and what is
happening to me"), “Radosti stvaranja” (eng."Joy
of creation") and “Bela svitanja”” (eng."The White dawns"). Finally, in the late 1970s, due to health problems in
one finger of the left hand, his
career of pianist stopped.
During this period he produced the highest number of solo songs. Special inspiration he found in the lyrics of
local poets, especially creative
poet Desanka Maksimović
and enthusiastically created solo songs on
poems of our greatest
poets and other
major Serbian and Yugoslav poets, Vojislav Ilić, Ivo Andrić, Dejan
Medaković, Jovan Jovanović Zmaj, Miroslav Mika Antić, Ljubivoje
Ršumović, Kočo Racin.
Acquaintance with the poets, their wholehearted support in realization of musical arrangements of their verses, and the creative energy that is at that time present in creative circles, gave the incendiary enthusiasm for the formation of these songs and their performance within a number of nights, celebrations and anniversaries. Within the anthology ““Dela naših muzičkih stvaralaca komponovana na stihove Desanke Maksimović“, (eng."Compositions composed on the verses of Desanka Maksimović") prof. Vladimir Jovanović said: "Zoran Jovanović wrote the biggest number of the compositions on the lyrics of Desanka Maksimović - twenty-one song for solo voice without instrumental accompaniment, nineteen songs for voice and piano, thirteen songs for children for voice and piano and musical story for children”Medvedova ženidba” (eng. “Bear marriage") for eight soloists and chamber orchestra or piano. Desanka Maksimović, especially rejoiced musical creativity inspired with her lyrics. Thus, prof. Jovanović in the creative process, directly from her gets the first review of its songs, the first comments, recommendations and criticisms.
Acquaintance with the poets, their wholehearted support in realization of musical arrangements of their verses, and the creative energy that is at that time present in creative circles, gave the incendiary enthusiasm for the formation of these songs and their performance within a number of nights, celebrations and anniversaries. Within the anthology ““Dela naših muzičkih stvaralaca komponovana na stihove Desanke Maksimović“, (eng."Compositions composed on the verses of Desanka Maksimović") prof. Vladimir Jovanović said: "Zoran Jovanović wrote the biggest number of the compositions on the lyrics of Desanka Maksimović - twenty-one song for solo voice without instrumental accompaniment, nineteen songs for voice and piano, thirteen songs for children for voice and piano and musical story for children”Medvedova ženidba” (eng. “Bear marriage") for eight soloists and chamber orchestra or piano. Desanka Maksimović, especially rejoiced musical creativity inspired with her lyrics. Thus, prof. Jovanović in the creative process, directly from her gets the first review of its songs, the first comments, recommendations and criticisms.
On the other hand, good organization and active participation of state institutions, especially the “”Muzička omladina” (eng. Musical Youth), gave impetus to the creation of a series of children's songs on poems by local authors, as well as several operas for children especially on the verses of Desanka Maksimović, Branko Ćopić Vanče Nikoleski. With poet Ranko Simović and his colleague Vladimir Jovanović, and with the support of the Musical Youth, repeatedly visited children's institutions in Serbia, representing children's songs and musical creativity. Together with a numerous colleagues and friends, there were successfully implemented performances on children opera scenes in Belgrade. They realized the operas repeatedly on the stage of the Serbian National Theatre in Novi Sad. The last representation was on stage in the period from 2000 to 2002.
Solo songs are organized in several
collections – “Spomenik Desanki od tonova
satkan” (eng."A Monument
to Desanka composed of tones"), “Lisje žuti” (eng,"Yellow Leaves"), “U poznu jesen” (eng."At the late fall"),
“Raspoloženja” (eng. "Moods"), and later in the series
that followed the topic given by the poet
himself. Children's songs are organized within collections – “U
vrtiću svakog dana” (eng. "Every kindergarten day"
), “Dar uz bukvar” (eng. "A Gift along the Alphabet"), “Au što je škola zgodna” (eng."Wow how nice
the school is"), “Ala je lep ovaj svet” (eng. "How beautiful this
world is")....
Along with solo songs and children
songs, Zoran Jovanović,
in the first decade of his creative writing writes several virtuoso pieces
for string instruments, as well
as short pieces for solo piano, some of which are grouped within collections-textbooks
for pedagogical work in high and primary music
schools. The next creative
period from 1990 to
2000 was devoted to instrumental works. Instrumental works for the most part were written for chamber
ensembles. 8 Concertinos occurred in this period
including three Concertinos for
Piano, 3 Concertinos for violin, a cello
and a flute.
Following them were work for string quartet and
orchestra. Within these works dominated native
and folk motifs, and the author believed that their combinatory best shows
immixture of feelings, moods, joy, playfulness,
game, care, love, pain and
suffering within an artwork. Finally at the end of the
90's he created a piano concerto, dedicated to friendship and with Tanya and Janez Merčun, friends
from the period of studies in Belgrade, lovers of classical music and dedicated associates of numerous artists
from Serbia. At
series of concerts, these works
were presented to the Belgrade audience.
The author completed the creativity period with frequent references to contemporary
song writers and composed
songs and solo pieces
for children (collections: “Telefon” (eng."Telephone"), “Azbuka” (eng."Alphabet") musical stories “Nesrećna Kafina” (eng. "Poor
Kafina"), “Baš čelik” ("Head of steel",), “Deda i repa” (“Grandpa and a teep "..)
End of life of Zoran Jovanović is committed to collecting and cataloging music and opera stories for children written by Serbian composers, as well as the organization of the Children's Musical Olympiad in collaboration with poet Dušanka Bojičić, but these projects have not been completed. Year 2002 a publication by Zadužbina Desanke Maksimović, (eng.“Endowment of Desanka Maksimović”) called “Spomenik Desanki od tonova satkan” (eng."A Monument to Desanka composed of tones") sorted. A book is collection of music sheet and audio recordings of solo songs that the author wrote to the verses of the famous poet. On this release, one can find the recordings made with soloists with whom cooperation was at the period of the creation of the compositions (Dragica Nikolić Tanasković, Mirjana Vlaović ...), but also recordings with singers who were becoming affirmed at the moment of publication (Verica Pejić nee Zubović, Marija Debić, Dijana Martinović nee Loncarević, Izabela Gužvanj, Katarina Bradić, Ana Bojić and others).