
Postojalo je više različitih nivoa podrške stvaralaštvu za decu i u tome su učestvovale produkcije ploča, izdavačke kuće, lokalne i opštinske vlasti, ili i brojne insitucije koje su se brinule o tome da sadržaj bude približen najmlađoj publici. Sa pesnikom Rankom Simovićem i kolegom Vladimirom Jovanovićem, a uz podršku Muzičke omladine, u nekoliko navrata obilaze sve dečje ustanove Srbiji predstavljajući dečje pesme i muzičko stvaralaštvo.
Dečje pesme organizovane su u zbirke "U vrtiću svakog dana", "Dar uz bukvar", "Pozvao je maj sve bube na čaj", "Ala je lep ovaj svet", "Au što je škola zgodna" itd.
Deca interpretatori izvodili su pesmice u okviru emisija na radiju i televizji, kao što je "Muzički tobogan" i sl.
Opus dečjih opera nastalih u prvoj polovini stvaralačkog perioda čine "Medvedova ženidba" na stihove Desanke Maksimović, "Ježeva kućica" na stihove Branka Ćopića, "Vodeničar deda vele" i "U poljskoj kućici" na prepev stihova Vanča Nikoleskog, U završnim godinama svoga rada komponuje komade "Dva lopova" i "Miš" na stihove Branislava Nušića, priče iz naroda "Deda i repa", "Baš čelik", "Petlić zlaćani fesić" , kao i komad "Nesrećna Kafina" na stihove . J. J. Zmaja. Tada nastaju i zbirke "Azbuka", "Telefon" kao i zbirka pesama "Zoo karneval", "Ptice" i "Bukvar lepog ponašanja" na dtihove Dušanke Bojičić.
Zajedno sa brojnim kolegama i prijateljima uspešno realizuju izvođenja dečjih opera na scenama u Beogradu. Svoju najpotpuniju realizaciju one ostvaruju na sceni Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, gde su u više navrata igrane po nekoliko sezona (poslednji put u periodu od 2000-e do 2002-e godine).
Novi
Sad, Galerija Matice srpske, 07. mart 2013. Edukativni koncert
"Upoznajmo operu" za decu predškolskog i ranoškolskog uzrasta u
organizaciji časopisa za decu "Maštalica".
Učenici Muzičke škole "Isidor Bajic", solo pevanje, klasa Senke Nedeljković, izvode operu "Medvedova ženidba":
Pripovedač: Ivan Popović
Medved: Ognjen Milivojša
Lisica: Olivera Bolta
Veverica: Timea Bodiš
Vuk: Stefan Jovanović
Zec: Miloš Trujić
Lasica: Svjetlana Đokić
Medvedica: Jovana Adamov
Klavirska saradnja: Strahinja Đokić
Voditelj: Ana Kovačić "
"Vodeničar deda Vela", Opera za decu, stihovi Vančo Nikoleski
Dečje operete: Ježeva kućica (titl) i Medvedova ženidba, Srpsko Narodno pozorište Novi Sad
(ENG Operas for children "The hedgehog's home" and "Bear's Marriage)
00:05 uvodna pesma
03:30 operata Ježeva kućica, (titl latinica)
31:30 opereta Medvedova ženidba
tekst pripovetke u okviru titla i nižena dnu stranice
Dečje operete: Ježeva kućica (stihovi Branko Ćopić) i Medvedova ženidba (stihovi Desanka Maksimović), postavka Srpsko Narodno pozorište Novi Sad
Dečje operete: Ježeva kućica (stihovi Branko Ćopić) i Medvedova ženidba (stihovi Desanka Maksimović), postavka Srpsko Narodno pozorište Novi Sad
režija Voja Soldatović
kompozitor Zoran Jovanović
orkestracija za "Jećevu kućicu" Dušan D Kostić
Pesme za decu
1) Izbor najlepših dečjih pesama kompozitora Zorana Jovanovića u klavirskoj pratnji
01:14 "Deda" stihovi Ranko Simović
02:19 "Nesporazum" stihovi Miroslav Mika Antić
03:26 "Mali grof u tramvaju" stihovi Dragan Lukić
05:01 "Mama" stihovi NA
06:17 "A maze tatine" stihovi Ljubivoje Ršumović
07:05 "A zašto" stihovi Vladimir Jovanović
08:15 "Džep" stihovi Ranko Simović
09:08 "Mamine oči" stihovi Snežana Simić
10:36 "Mamine ruke" stihovi Snežana Simić
11:31 "Gozba" stihovi Miroslav Mika Antić
12:46 "Kijavica na Zlatiboru" stihovi Momčilo Tešić
14:10 "Kada se vole mama i tata" stihovi NA
16:13 "Ko je on" stihovi Ljubivoje Ršumović
16:52 "Mačak akrobata" stihovi NA
18:07 "5 malih majmuna" stihovi NA
20:17 "Tata i mama" stihovi Ranko Simović
21:03 "Veverica" stihovi Gvido Tartalja
21:45 "Cveće za moju mamu" stihovi Ljubivoje Ršumović
23:07 "Zavrzlavama" stihovi Miroslav Mika Antić
24:05 "2 ruke ima moja mama" stihovi NA
25:33 "Volim" stihovi Petar Kalina
2) "Dar uz Bukvar", dečje pesme Ranka Simovića za učenje azbuke, midi pratnja
"Дар уз Буквар"
00:00 01 Уводна реч - А, М, И, Ш, Н
03:17 03 Раша и Мара
04:01 04 Ено мора
04:45 05 Синиша и оса
05:39 06 Јесен
06:22 07 Вери и Весни
07:05 08 Ура у шуму
07:38 09 Тата и мама
08:35 10 Пут
09:25 11 Лептир
10:22 12 Квака
11:12 13 Зима
12:22 14 Бобанова баба
13:47 15 Горан
14:40 16 Деда
15:45 17 Живот пужа
17:38 18 Чупави облацак
18:45 19 Љупче из Поморавља
19:37 20 Царица
20:37 21 Њушкање
21:33 22 Ћуп
22:40 23 Хрт
23:36 24 Ђорђе риболовац
24:33 25 Фиока
25:28 26 Џеп
Додатне песме
26:25 27 Авион
27:14 28 Миш и мачак
28:00 29 Игле
29:08 30 Шума по киши
30:37 31 Наочари
31:32 32 Није у подруму мрак
32:25 33 Горан и Гина
33:52 34 Где је сунце ноћу
34:43 35 Ексери
36:10 36 Пахуљица
37:01 37 Рак
37:40 38 Чича и чај
38:39 39 Моја мачка
40:09 40 Џинови
40:52 41 Његош
41:52 42 Песма за крај
3) "U vrtiću svakog dana", dečje pesme na stihove poznatih pesnika, midi pratnja
01:28 02 Pre i posle jela - Jovan Jovanović Zmaj
02:30 03 Čisto dete - Gvido Tartalja
03:27 04 Mama - Zoran Jovanović
04:20 05 Mamine ruke - Snežana Simić
05:29 06 Mamine oči - Snežana Simić
06:28 07 Dugme služi kaputu - Ljubivoje Ršumović
07:35 08 Žabe - Gvido Tartalja
08:25 09 Pecanje - Dragan Lukić
09:31 10 Mesečeva zalost - Andra Franičević
11:30 11 Zavrzlavama - Miroslav Antić
12:24 12 Veverica - Gvido Tartalja
13:08 13 Puževi - Gvido Tartalja
14:08 14 A zašto - Vladimir Jovanović
15:12 15 Ko je on - Ljubivoje Ršumović
15:53 16 Gozba - Miroslav Antić
17:08 17 Magarac i Knjige - Milosav Barjaktarović
18:18 18 Hrabro dete - Momcilo Tešić
18:54 19 Lek - Momcilo Tešić
20:22 20 Srna i Lipa - Stevo Pupovac
21:30 21 Auto - Zoran Jovanović
22:25 22 Miš - Zoran Jovanović
23:04 23 Ekser - Zoran Jovanović
23:50 24 Igla - Zoran Jovanović
24:47 25 Nos - Zoran Jovanović
25:37 26 Mali čuvar - Desanka Maksimović
27:00 27 U gostima - Desanka Maksimović
28:25 28 Kos i nos - Desanka Maksimović
30:22 29 Čika Jova - Bjanka Mihailović
31:54 30 Ala je lep ovaj svet - Jovan Jovanović Zmaj
33:12 31 Mali konjanik - Jovan Jovanović Zmaj
34:15 32 Zimska pesma - Jovan Jovanović Zmaj
35:48 35 Vrabac i mačka - Jovan Jovanović Zmaj
37:05 36 Hrt i jež - Jovan Jovanović Zmaj
38:10 37 Kad je bio mrak - Ljubivoje Ršumović
38:57 38 A maze tatine - Ljubivoje Ršumović
39:46 39 Generale silo ljuta - Ljubivoje Ršumović
4) Zoran Jovanović "Azbuka", dečje pesme za učenje azbuke na stihove o životinjama ilustratora Djordja Lobačova , midi pratnja
АЗБУКА
00:00 1 A Ајкула
01:18 2 Б Бик
02:38 3 В Веверица
03:48 4 Г Голуб
05:08 5 Д Детлић
05:52 6 Ђ Ђока мајмун
06:47 7 Е Ему птица
07:52 8 Ж Жирафа
08:46 9 З Зебра
10:06 10 Ј Јеж
11:08 11 И Ирвас
12:11 12 К Коњ
13:21 13 Л Лав
14:45 14 Љ Љиљак
15:40 15 М Мачка
16:44 16 Н Ној
17:57 17 Њ Њорка
18:52 18 О Овца
19:50 19 П Петао
20:55 20 Р Рода
21:52 21 С Слон
23:00 22 Т Тигар
23:49 23 Ћ Ћуран
24:39 24 У Удав
25:30 25 Ф Фока
26:34 26 Х Хрт
27:27 27 Ц Црвендаћ
28:30 28 Ч Чавка
29:34 29 Џ Џивџан
30:47 30 Ш Шимпанза
"Medvedova ženidba", Opera za decu za 8 solista i kamerni orkestar
stihovi Desanka Maksimović,
u izvođenju profesionalnih pevača, prvo izvođenje u Domu Pionira Beograd
**Stihove operetice i verzije u izvođenju učenika muzičkih škola možete pogledati na dnu ove strane
Dečija opera "Medvedova ženidba"
Izvode učenici Muzičke škole "Petar Konjović" Sombor.
Pripremila Ana Nenadić.
Ulogu medveda izvodi Nikola Goleš.
MEDVEDOVA ŽENIDBA
Ustade jednog jutra medved Dundo vrlo rano. Otrča brzo na potok i ogleda se u viru. Verovatno je bio zadovoljan svojom slikom, jer se glasno nasmejao i otrčao u šumu pevajući:
U medveda Dunda
povelika bunda,
staje suvog zlata,
hiljadu dukata.
Četiri šubare
vrede silne pare,
a čizme duboke
teške do tri oke.
Sva će čarna šuma
sići za njim s uma:
veverica lepa,
lija dugog repa.
Tako pevajući nađe se u kraju gde su živele lisice. Izađe pred njega stara lija pa ga zapita što je tako veseo i otkud je zalutao u njen kraj, a Dundo se pokloni do zemlje, pa reče:
Pametnice, lijo,
daj mi svoju kćer,
ja sam najsnažnija
u planini zver:
ruka mi je buzdovan,
brdo su mi leđa;
u času ću smrviti
svakog ko je vređa.
A stara lija se lukavo nasmeši pa odgovori:
Sve je lepo,
sve je krasno,
al' si, medo,
stigô kasno:
kćerka mi se mala
prekjuče udala
za suseda svoga
lisca repatoga.
Sirotom medi bilo je u prvom trenutku vrlo teško, ali se brzo uteši misleći: "I bolje što se već udala; nisam valjda lud da se ženim takvom dugorepatom zverkom." I na um mu pade da njegov sused zec ima vrlo umiljatu kćer pa pođe da nju prosi. Zec je okopavao kupus i nije ni primetio medveda kad je naišao. Ugledavši ga onako veselog, začuđeno upita kojim dobrom je došao. Medo se i pred njim pokloni i reče:
Sused-zeče, čuj me sad:
s tvojom kćerkom ja sam rad
da se oženim,
s tobom orodim.
Zec baci motiku kojom je okopavao kupus pa pljesnu rukama:
Baš si čudan, medo, stvor:
sav si truntav,
sav si spor,
kao da sto kila nosiš,
a zečevu kćerku prosiš.
Uzdahnu Dundo kad ovo ču, ali se opet brzo uteši, govoreći sam sebi: "Lud sam i bio što sam prosio kćer brzonogog starca; i ona sigurno voli mnogo da trči, pa bih mogao uz nju negde vrat slomiti." Pa se seti da krezubi vuk ima jedinicu, te pođe da nju zatraži. Vuka zateče gde se pred kućom sunča pa ga oslovi:
Striče-vuče,
kćer mi daj!
Ako nećeš,
dobro znaj,
napašće te
sav naš rod.
A vuk nemarno zevnu pa odgovori:
Moja kćerka ne gleda
veseljaka medveda.
Medved zimi spava
otekne mu glava,
medovinu pije
od mraza se krije.
A mi smo vuci-halauci,
hrabra srca, zuba ljuta,
svako nam se sklanja s puta;
ne pijemo nikad meda,
niti se bojimo snega,
niti se bojimo leda.
Dundu je najteže bilo što ga je vuk odbio, ali steže srce i pomisli: "Šta će meni vukova jedinica. Morao bih svaki dan da slušam priče o vučjem junaštvu." Utom skoči s drveta veverica. Bila je sjajne dlake i okretna, pa se medi mnogo svide, te je zaustavi:
Veverice lepa,
udaj se za mene,
bićemo lep par;
kruščice medene
daću ti na dar.
Ali ona gotovo i ne zastade, samo mu u prolazu dobaci:
Pođi zbogom, medvede,
veverice ne jedu
medenih krušaka;
lešnikom se hrane
sa zelene grane.
Šta će, kud će, pođe medved dalje gunđajući u sebi: "Nisam ni lud da se ženim vevericom, morao bih ovako veliki po ceo dan skakati po drveću." Utom naiđe na lasicu pa joj reče što je mogao umiljatije:
Lasice malena,
budi moja žena!
nosiću te na dlanu
kroz zelenu poljanu
Igraću ti kolo
svaki božji dan.
Uzbraću ti cvet
još neuzabran.
Lasica ga pogleda začuđeno pa mu odvrati:
Ti si, dragi medo, slep:
hrapav imaš glas,
trapav imaš stas;
a lasu malenu
hteo bi za ženu.
Pomisli medved postiđeno: "Tako mi i treba. Umesto da zaprosim svoju susedu medvedicu, obraćam se raznim uobraženim palčicama", i naže natrag kući koliko ga noge nose. Kad tamo, a medvedica sedi pred svojom pećinom i cedi med. Dundo joj se obrati laskajući:
Susedice medvedice,
udaj se za mene!
Slušaćemo ptice
sred gore zelene.
Ići ćemo svuda
zajedno u lov.
Stvorićemo sebi
ispod bukve krov.
Njegova suseda nije ništa bolje ni očekivala, pa brzo ostavi posao i potrča mu u susret, pevajući:
U medveda Dunda
povelika bunda,
staje suvog zlata
hiljadu dukata.
I posle su dugo živeli srećni i zadovoljni.
"Deda i repa", (ENG "Grandpa and a turnip"), pevana priča za decu, midi pratnja
solista Verica Zubović, sopran
Dečje pesme o majci:
"Kada se vole mama i tata"
NA
kompozitor Zoran Jovanović
Kada se voli cvetić sa cvetom
Opojni miris širi se svetom
Kada se golubi vole na grani
na svet će doći i golubani
a kada se vole mama i tata
na svet će doći seka il bata
i kad je ciča i kada veje
ljubavno sunce ceo svet greje
Kada se voli cvetić sa cvetom
Opojni miris širi se svetom
Kada se golubi vole na grani
na svet će doći i golubani
a kada se vole mama i tata
na svet će doći seka il bata
svita pesama "Majčin praznik"
00:00 "8. mart" Milica Bingulac
01:38 "Mami za 8. mart" Milica Bingulac
kompozitor Zoran Jovanović
8. mart
sutra je tvoj praznik
dan tvoga zivota
neka sutra sine sva tvoja lepota
ruke cu ti sviti oko belog vrata
jedini moj poklon
tvoj djerdan od zlata
budi srećna mati
sunce nek te zrači
nek ti oko sija
mati najmilija
osmehni se mati i suncu i cvetu
i meni i tati
i celome svetu
Mami za 8. mart
Danas je 8. mart
Praznik je mamice tvoj
Čestitam ti ga srdačno
i primi poklon moj
Čestitam ti ga srdačno
i primi poklon moj
Danas je 8. mart
Praznik je mamice tvoj
Čestitam ti ga srdačno
i primi poklon moj
svita dečjih pesama "Mamine oči, mamine ruke"
svita pesama za decu "Mamu volim"
00:00 "Mama" Stanko Rakita
01:14 "Volim majku" Kic Božena
02:35 "Poljubac majci dam" NA
03:33 "Cveće za moju mamu" Ljubivoje Ršmunović
Dečje pesme kompozitora Zorana Jovanovića
Mama
i kad sunce sjaji
i kad padne tama
za mene se brine moja draga mama
za mene je ona sve
sreća moja sva
i niko je ne voli tako kao ja
čujte sada i vi svi
nek ceo svet zna
da jedno smo srce mamica i ja
Volim majku
Volim nebo kad je vedro
volim sunce sjajno
volim mesec male zvezde
volim sveće bajno
volim pumu volim potok
kad tiho žubori
i slavuja malog volim
kad peva u gori
volim orla nad oblakom
volim bajnu vilu
a najviše od sveg volim
volim majku milu
Poljubac majci dam
Ja sam majko mala
Što bih tebi dala
Da poljubac tebi dam
to je sve što znam
Cveće za moju mamu
ovo divno cveće
zove se ciklama
to je poklon tebi
moja mila mama
neka samo cveta
fino nek miriše
uvek ću ti reći
volim te još više`
Dečja priča "Ježeva kućica" Branko Ćopić
tekst:
Branko Ćopić:
Ježeva kućica
|
SLAVNI
LOVAC
Po šumi,
širom, bez staze, puta,
Ježurka Ježić povazdan luta. Lovom se bavi, često ga vide, s trista kopalja na juriš ide. I vuk i medo, pa čak i – ovca, poznaju ježa, slavnoga lovca. Jastreb ga štuje, vuk mu se sklanja, zmija ga šarka po svu noć sanja. Pred njim dan hoda, širi se strava, njegovim tragom putuje slava. |
LIJINO
PISMO
Jednoga
dana, vidjeli nismo,
Ježić je, kažu, dobio pismo. Medeno pismo, pričao meca, stiglo u torbi poštara zeca. Adresa kratka, slova k'o jaja: "Za druga Ježa Na kraju gaja". U pismu piše: "Ježurka, brate, sanjam te često i mislim na te. Evo ti pišem iz kamenjara guskinim perom. Divno li šara! Dođi na ručak u moju logu, požuri samo, ne žali nogu. Sa punim loncem i masnim brkom čekat ću na te, požuri trkom. Nježno te grli medena lica i pozdrav šalje lisica, Mica" Jež se veseli: – Na gozbu, veli, tu šale nema, hajd da se sprema. Ježurka Ježić lukavo škilji, pregleda bodlje i svaku šilji. - Ako bi usput došlo do boja, nek bude spremna obrana moja. |
KOD LIJINE
KUĆE
Sunčani
krug se u zenit dig'o
kad je Ježurka do lije stig'o. Pred kućom- logom, kamenog zida, Ježurka Ježić svoj šešir skida, klanja se, smješka, kavalir pravi, biranom frazom lisicu zdravi: - Dobar dan, lijo, vrlino čista, klanjam se tebi, sa bodlja trista. Nek perje pijetla krasi tvoj dom, kokoš nek sjedi u loncu tvom! Guskino krilo lepeza tvoja, a jastuk meki patkica koja. Živjela vječno u miru, sreći, nikada lavež ne čula pseći. I još ti ovo na kraju velim: ja sam za ručak trbuhom cijelim! Otpoče ručak čaroban, bajni. I jež i lija od masti sjajni. Jelo za jelom samo se niže, Ježurka često zdravicu diže: u zdravlje lije i njene kuće, za pogibiju lovčeva Žuće. Niže se ručak četverosatni, zategnu trbuh k'o bubanj ratni. |
NOĆ
Evo i
noći, nad šumom cijelom,
nadvi se suton sa modrim velom. Promakne samo leptiri koji i vjetar noćnik listove broji. Utihnu šuma, nestade graje, mačaka divljih oči se sjaje. Skitnica svitac svjetiljku pali, čarobnim sjajem putanju zali. A sova huknu svoj ratni zov: - Drž'te se, ptice, počinje lov! |
RASTANAK
Ježić se diže, njuškicu briše. -Ja moram kući, dosta je više. Dobro je bilo, na stranu šala, lisice draga, e, baš ti hvala. -Moja je kuća čvrsta k'o grad, prenoći u njoj – Kuda ćeš sad? Tako ga lija za konak sladi a jež se brani, šta da se radi: -Zahvaljujem se pozivu tvom, al' mi je draži moj skromni dom! -Ostani kume, lija sve guče, moli ga, zove, za ruku vuče. Al' jež tvrdoglav, osta pri svom. - Draži je meni moj skromni dom! Šušte i šumom jež mjeri put, kroz granje mjesec svijetli mu put. Ide jež, gunđa, dok zvijezde sjaju: - Kućico moja, najljepši raju! |
POTJERA
Ostade
lija, misli se: – Vraga,
što mu je kuća toliko draga? Kad ježi tako žudi za njom, bit' će to, bogme, bogati dom. Još ima možda od perja pod, pečene ševe krase mu svod. Ta kuća, vjeruj, obiljem sja. Poći ću, kradom da vidim ja. |
VUK
Požuri
lija, nečujna sjena,
paperje meko noga je njena. Dok juri tako uz grobni muk, pred njom na stazi, stvori se vuk. -Grrr, kuda žuriš, kaži-der lovcu; možda si negdje pronašla ovcu? - Idem da doznam – lija sve duva - zašto jež kuću toliko čuva. -Eh, kuća, trice! – veli vuk zao. -Ta ja bih svoju za jagnje dao! Poći ću s tobom jer volim šalu, hoću da vidim ježa – budalu! |
MEDO
Dok jure
dalje brzo k'o strijela,
srete ih medo, prijatelj pčela. - Sumnjiva žurba – medo ih gleda - možda ste našli jezero meda? - Ne, nego maštu golica moju, zašto jež voli kućicu svoju. -Kućica, glupost! Moje mi njuške, svoju bih dao za gnjile kruške. Za satić meda dat' ću je svakom! govori medo na jelo lakom. -Poći ću s vama, jer volim šalu, hoću da vidim ježa – budalu! |
DIVLJA
SVINJA
Sve troje
jure k'o divlja rijeka,
odjednom- evo- kaljuga neka. Divlja se svinja u njojzi banja, pospano škilji i – jelo sanja. - Hr-nji, junaci, sumnjiva trka, negdje se, valjda, bogovski krka?! - Poskoči svinja, uz mnogo graje, a vuk joj na to odgovor daje: -Tražimo razlog, blatnjava zvijezdo, zašto jež voli rođeno gnijezdo! -Rođeno gnijezdo! Tako mi sala, za pola ručka ja bih ga dala! Poći ću s vama jer volim šalu, hoću da vidim ježa- budalu. |
PRED
JEŽEVOM KUĆICOM
Svi jure složno ka cilju svom, kuda god prođu – prasak i lom! Pristigli ježa, glede: on stade kraj neke stare bukove klade. Pod kladom rupa, tamna i gluha, prostirka u njoj od lišća suha. Tu Ježić uđe, pliva u sreći, šušti i pipa gdje li će leći. Namjesti krevet, od pedlja duži, zijevnu, pa leže i noge pruži. Sav blažen, sretan, niže bez broja: - Kućico draga, slobodo moja! Palačo divna, drvenog svoda, kolijevko meka, lisnatog poda, uvijek ću vjeran ostati tebi, nizašto ja te mijenjao ne bi'! U tebi živim bez brige, straha i branit ću te do zadnjega daha ! |
TRI
GALAMDŽIJE
Medvjed
i svinja i s njima vuja
grmnuše gromko prava oluja: - Budalo ježu, bodljivi soju, zar tako cijeniš straćaru svoju?! Koliba tvoja prava je baba, krov ti je truo, prostirka slaba. Štenara to je, tijesna i gluha, sigurno u njoj imaš i buha! Kućicu takvu, hvališo mali, za ručak dobar svakom bi dali! Rekoše tako, njih troje, ljuti, dok mudra lija po strani šuti. |
JEŽEV
ODGOVOR
Diže se Ježić , oči mu sjaje, gostima čudnim odgovor daje: - Ma kakav bio moj rodni prag, on mi je ipak mio i drag. Prost je i skroman, ali je moj, tu sam slobodan i gazda svoj. Vrijedan sam, radim bavim se lovom i mirno živim pod svojim krovom. To samo hulje, nosi ih vrag, za ručak daju svoj rodni prag! Zbog toga samo, lude vas troje, čestite kuće nemate svoje. Živite, čujem, od skitnje, pljačke i svršit ćete – naopačke! To sluša lija, pa sudi zdravo: -Sad vidim i ja, jež ima pravo! To reče, klisnu jednom ćuviku, a ono troje digoše viku: - Jež nema pravo, nastranu šala: a i ti, lijo, baš si, – budala! |
KRAJ
Šta dalje
bješe, kakav je kraj?
Pričat ću i to, potanko, znaj. Krvnika vuka, jadna mu majka umlati brzo seljačka hajka. Trapavog medu, oh, kuku, lele, do same smrti izbole pčele I divlja svinja pade k'o kruška, smače je zimus lovačka puška. Po šumi danas, bez staze, puta Ježurka Ježić lovi i luta. Vještak i majstor u poslu svom, radi i čuva rođeni dom. |